Informacije i savjeti iz područja javne nabave utorkom i četvrtkom 9-12h tel: 01 4677 178
Portal javne nabave
Mišljenje 6.
Člankom 6. ZJN 2016 propisano je tko su javni naručitelji. Stavak 1. istog članka ZJN 2016 propisuje da su to Republika Hrvatska, odnosno državna tijela Republike Hrvatske, jedinice lokalne (područne) samouprave, tijela javnog prava te udruženja koje je osnovalo jedno ili više prethodno navedenih tijela.
Nadalje stavkom 4. istog članka ZJN 2016 propisano je da su tijela javnog prava subjekti koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
1. imaju pravnu osobnost
2. osnovani su posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj, i
3. u iznosu većem od 50 % financira ih javni naručitelj ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane javnog naručitelja ili je više od polovine članova njihovih upravnih, upravljačkih ili nadzornih tijela imenovao javni naručitelj.
Za određivanje tijela javnog prava kao javnog naručitelja, a time i obveznika ZJN 2016, prvotno se mora utvrditi je li ispunjen uvjet da je pravna osoba osnovana za određene svrhe radi zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj. Ako je taj uvjet ispunjen, utvrđuje se ispunjava li pravna osoba barem jedan od tri dodatna uvjeta iz točke 3. citiranog stavka.
Odredba članka 6. stavka 4. ZJN 2016 prenesena je iz članka 2. stavka 1. točke 4. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ.
Budući da ZJN 2016, kao ni relevantna Direktiva, ne definira opći interes, pri njegovu definiranju nužno je uzeti u obzir relevantnu praksu Suda Europske unije te razmotriti druge odredbe koje su vezane uz određenje neke pravne osobe.
Prema sudskoj praksi Suda Europske unije (primjerice predmete C-360/96 Arnhem, C-223/99 i C-260/99 Agorà te C-380/98 Cambridge), potrebe u općem interesu su potrebe koje, zbog razloga koji su u vezi s općim interesom, država odluči sama pružati ili nad kojima želi zadržati utjecaj u odlučivanju. Sud Europske unije sagledava potrebe u općem interesu koje država pruža u odnosu na: specifične zadatke koje treba obaviti, izričito zadržavanje određenih aktivnosti javnim tijelima, obvezu države da podmiri troškove povezane s navedenim aktivnostima, kontrolu cijena koje će se naplatiti za usluge te javni interes.
Iz navedenog je razvidno da je opći interes povezan s izvršavanjem zadaća iz djelokruga svih razina države (koji obuhvaća sve razine vlasti - središnju, regionalnu, lokalnu), a za potrebe kojih ona osniva razne subjekte (tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, ustanove, agencije i sl.). Shodno tome, takvi subjekti osnovani su u svrhe zadovoljavanja potreba u općem interesu te stoga isti podliježu obvezi primjene ZJN 2016.
Prema odredbama posebnih zakona, moguće je da država (u širem smislu) osnuje pravnu osobu ili prenese svoju ovlast za izvršavanje pojedinih zadaća iz svog djelokruga na istu (npr. Zakon o sportu, Zakon o vatrogastvu i sl.).
U konkretnom slučaju bitna je činjenica je li država (u širem smislu) na pravnu osobu prenijela svoju ovlast za izvršavanje pojedinih zadaća iz svog djelokruga, u kojem slučaju bi se radilo o pravnoj osobi koja je osnovana posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu te bi bio ispunjen temeljni preduvjet kojim se definira status pravne osobe kao tijela javnoga prava, odnosno obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi.
Nadalje stavkom 4. istog članka ZJN 2016 propisano je da su tijela javnog prava subjekti koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:
1. imaju pravnu osobnost
2. osnovani su posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj, i
3. u iznosu većem od 50 % financira ih javni naručitelj ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane javnog naručitelja ili je više od polovine članova njihovih upravnih, upravljačkih ili nadzornih tijela imenovao javni naručitelj.
Za određivanje tijela javnog prava kao javnog naručitelja, a time i obveznika ZJN 2016, prvotno se mora utvrditi je li ispunjen uvjet da je pravna osoba osnovana za određene svrhe radi zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj. Ako je taj uvjet ispunjen, utvrđuje se ispunjava li pravna osoba barem jedan od tri dodatna uvjeta iz točke 3. citiranog stavka.
Odredba članka 6. stavka 4. ZJN 2016 prenesena je iz članka 2. stavka 1. točke 4. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ.
Budući da ZJN 2016, kao ni relevantna Direktiva, ne definira opći interes, pri njegovu definiranju nužno je uzeti u obzir relevantnu praksu Suda Europske unije te razmotriti druge odredbe koje su vezane uz određenje neke pravne osobe.
Prema sudskoj praksi Suda Europske unije (primjerice predmete C-360/96 Arnhem, C-223/99 i C-260/99 Agorà te C-380/98 Cambridge), potrebe u općem interesu su potrebe koje, zbog razloga koji su u vezi s općim interesom, država odluči sama pružati ili nad kojima želi zadržati utjecaj u odlučivanju. Sud Europske unije sagledava potrebe u općem interesu koje država pruža u odnosu na: specifične zadatke koje treba obaviti, izričito zadržavanje određenih aktivnosti javnim tijelima, obvezu države da podmiri troškove povezane s navedenim aktivnostima, kontrolu cijena koje će se naplatiti za usluge te javni interes.
Iz navedenog je razvidno da je opći interes povezan s izvršavanjem zadaća iz djelokruga svih razina države (koji obuhvaća sve razine vlasti - središnju, regionalnu, lokalnu), a za potrebe kojih ona osniva razne subjekte (tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, ustanove, agencije i sl.). Shodno tome, takvi subjekti osnovani su u svrhe zadovoljavanja potreba u općem interesu te stoga isti podliježu obvezi primjene ZJN 2016.
Prema odredbama posebnih zakona, moguće je da država (u širem smislu) osnuje pravnu osobu ili prenese svoju ovlast za izvršavanje pojedinih zadaća iz svog djelokruga na istu (npr. Zakon o sportu, Zakon o vatrogastvu i sl.).
U konkretnom slučaju bitna je činjenica je li država (u širem smislu) na pravnu osobu prenijela svoju ovlast za izvršavanje pojedinih zadaća iz svog djelokruga, u kojem slučaju bi se radilo o pravnoj osobi koja je osnovana posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu te bi bio ispunjen temeljni preduvjet kojim se definira status pravne osobe kao tijela javnoga prava, odnosno obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi.
Ispiši stranicu09.02.2024
