Informacije i savjeti iz područja javne nabave utorkom i četvrtkom 9-12h tel: 01 4677 178
Mišljenja - 2012-2015.
Stavak 3. istog članka Zakona propisuje da u ponudama koje su preostale nakon isključenja ponuditelja i odbijanja ponuda javni naručitelj u skladu s uvjetima i zahtjevima iz dokumentacije za nadmetanje sljedećim redoslijedom provjerava:
1. oblik, sadržaj i cjelovitost ponude,
2. ispunjenje uvjeta sposobnosti,
3. ispunjenje zahtjeva vezanih za opis predmeta nabave i tehničke specifikacije,
4. računsku ispravnost ponude,
5. ispunjenje ostalih uvjeta iz dokumentacije za nadmetanje.
Zakon o javnoj nabavi dakle propisuje redoslijed provjere preostalih ponuda, odnosno inzistira da se postupak pregleda i ocjene preostalih ponuda odvija po propisanom redoslijedu. Stoga smo mišljenja da naručitelj može odbiti ponudu nakon svakog od propisanih koraka ako utvrdi da ponuda ne odgovara traženom u dokumentaciji za nadmetanje.
Prema mišljenju Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, koje je nadležno za davanje mišljenja o Zakonu o komunalnom gospodarstvu, usluge dezinfekcije i deratizacije, kao zdravstvena djelatnost, mogu biti komunalna djelatnost i mogu se obavljati sukladno načelima komunalnog gospodarstva.
Naime, člankom 3. stavkom 10. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11) propisano je da osim djelatnosti navedenih u stavku 1. ovog članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti djelatnosti od lokalnog značenja koje se pod uvjetima iz članka 1. stavak 2. ovog Zakona smatraju komunalnim djelatnostima.
Navedeni stavak 2. članka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisuje da se pod komunalnim gospodarstvom razumijeva obavljanje komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe. Obzirom da jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, predmetna djelatnost kojoj je svrha očuvanje zdravlja pučanstva po svom značenju može se smatrati komunalnom djelatnošću u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu. U prilog ovog mišljenja ide i presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4834/2005 od 21. rujna 2006. godine koji u obrazloženju iste zauzima stajalište da se obavljanje preventivne sustavne deratizacije može smatrati komunalnom djelatnošću, sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu. U ovlasti je jedinice lokalne samouprave, budući Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije određeno koje bi djelatnosti još mogle biti komunalne, da prema potrebama i prilikama svoga područja sama odlukom odredi koje djelatnosti su od lokalnog značaja, pri čemu mora uvažavati načelnu odredbu Zakona o komunalnom gospodarstvu da se pod komunalnim gospodarstvom između ostalog razumijeva pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe na području općina i gradova i Grada Zagreba. Jednako treba uvažavati i odredbe Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kojima su propisane djelatnosti koje su u djelokrugu lokalne samouprave.
Dakle, pri nabavi usluga dezinfekcije i deratizacije lokalna samouprava obvezna je provesti jedan od postupaka javne nabave propisan Zakonom o javnoj nabavi (NN 90/02011), osim ako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave nije navedene usluge, sukladno članku 3. stavku 10. Zakona o komunalnom gospodarstvu, odlukom odredilo djelatnošću od lokalnog značenja i koje se pod uvjetima iz članka 1. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu smatraju komunalnim djelatnostima.
Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11 i 90/11) propisuje tko i pod kojim uvjetima, osim jedinica lokalne samouprave, može biti investitor komunalne, odnosno druge infrastrukture.
Stavak 4. članka 122. Zakona o prostornom uređenju i gradnji propisuje da investitor komunalne, odnosno druge infrastrukture može biti i jedna ili više osoba čijem zemljištu ili građevini služi infrastruktura ako za to imaju suglasnost jedinice lokalne samouprave, odnosno osobe iz stavka 3. istog članka ovog Zakona.
Nadalje, stavak 5. istog članka Zakona o prostornom uređenju i gradnji propisuje da se suglasnost iz stavka 4. ovoga članka može se dati samo osobi, odnosno osobama koje se ugovorom obvežu komunalnu, odnosno drugu infrastrukturu planiranu dokumentom prostornog uređenja izgraditi vlastitim sredstvima u određenom roku i istu predati u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno osobe određene posebnim propisom. Ova suglasnost može se dati i za građenje komunalne, odnosno druge infrastrukture koja svojom trasom i kapacitetom premašuje potrebe zemljišta, odnosno građevine investitora.
Stavak 6. istog članka Zakona o prostornom uređenju i gradnji propisuje da se međusobna prava i obveze u pogledu uvjeta građenja te povrata dijela sredstava utrošenih za izgradnju komunalne, odnosno druge infrastrukture ili djelomičnog prebijanja s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa u slučaju građenja građevine komunalne infrastrukture, jedinica lokalne samouprave, odnosno trgovačko društvo ili osoba iz stavka 3. istog članka i investitor komunalne, odnosno druge infrastrukture uređuju ugovorom iz stavka 5. istog članka Zakona o prostornom uređenju i gradnji.
Zakon o javnoj nabavi (NN 90/2011) u članku 5. propisuje obveznike primjene Zakona u smislu javnih naručitelja, a članak 6. propisuje obveznike primjene Zakona u smislu sektorskih naručitelja.
Stoga smo mišljenja da investitor, fizička ili pravna osoba, koji nije obveznik primjene Zakona o javnoj nabavi u smislu članaka 5. i 6. Zakona, prilikom nabave radova izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture ne mora primijeniti Zakon, već te radove nabavlja o svom trošku a potom, sukladno odredbama članka 122. stavka 5. i 6. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, jedinica lokalne samouprave i investitor ugovorom uređuju međusobne odnose.
Člankom 10. stavkom 1. točkom 13. Zakona o javnoj nabavi (NN 90/2011) propisano je da se Zakon ne primjenjuje na ugovore koje javni naručitelj sklapa s pravnom osobom, pod uvjetom da:
a) je ta pravna osoba osnovana za obavljanje djelatnosti iz djelokruga tog javnog naručitelja,
b) ta pravna osoba obavlja djelatnosti pretežno za tog javnog naručitelja,
c) je predmet ugovora vezan uz obavljanje djelatnosti iz podtočke a) ove točke,
d) je javni naručitelj isključivi vlasnik poslovnog udjela, dionica odnosno drugih prava u toj pravnoj osobi,
e) nad tom pravnom osobom javni naručitelj obavlja nadzor kao nad svojom ustrojstvenom (poslovnom) jedinicom, te
f) ta pravna osoba u cijelosti samostalno izvršava taj ugovor.
Člankom 19. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 106/03, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11) propisano je da „općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:
– uređenje naselja i stanovanje,
– prostorno i urbanističko planiranje,
– komunalno gospodarstvo,
– brigu o djeci,
– socijalnu skrb,
– primarnu zdravstvenu zaštitu,
– odgoj i osnovno obrazovanje,
– kulturu, tjelesnu kulturu i šport,
– zaštitu potrošača,
– zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,
– protupožarnu i civilnu zaštitu,
– promet na svom području
– te ostale poslove sukladno posebnim zakonima“.
Sukladno članku 2. stavku 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 36/95, 109/95 - Uredba, 21/96 - Uredba, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00 59/01, 26/03 - proč. tekst, 82/04, 110/04 - Uredba, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11), komunalne djelatnosti obavljaju se kao javna služba pa su trgovačka društva koja obavljaju iste djelatnosti javni naručitelji iz članka 5. stavka 1. toč. 3. Zakona.
Pod komunalnim gospodarstvom koje pripada u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave, sukladno članku 1. stavku 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, razumijeva se obavljanje komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe, te financiranje građenja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području jedinice lokalne samouprave.
U smisu odredbe članka 10. stavka 1. toč. 13. Zakona o javnoj nabavi mišljenja smo da Grad kao jedinica lokalne samouprave može s komunalnim društvom sklapati ugovore koji se odnose na obavljanje poslova komunalnog gospodarstva, za što je komunalno društvo i osnovano.
Međutim, česta je praksa da komunalno društvo, osim djelatnosti koje obavlja sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu (održavanje javnih površina; održavanje nerazvrstanih cesta; usluge javnih parkirališta, tržnice na malo, i sl.), obavlja i ostale registrirane djelatnosti koje se odnose na građenje, projektiranje i nadzor nad građenjem, i sl., za koje ima stručne i tehničke kapacitete.
Ističemo da samim time što je komunalno društvo koje je u potpunosti u vlasništvu javnog naručitelja registrirano i za obavljanje određenih djelatnosti na tržištu, ne čini te djelatnosti djelatnostima iz djelokruga tog javnog naručitelja, osnivača komunalnog društva.
Sukladno tome, iako je komunalno društvo registrirano za obavljanje djelatnosti, kao što su građenje, projektiranje i nadzor nad građenjem, i sl., mišljenja smo da jedinica lokalne samouprave ne može temeljem navedene odredbe Zakona o javnoj nabavi s istim društvom sklapati ugovore koji za predmet imaju obavljanje takvih djelatnosti, obzirom na to da nije ispunjen uvjet iz odredbe članka 10. stavka 1. točke 13. podtočka c) Zakona, odnosno jer „predmet ugovora između jedinice lokalne samouprave i komunalnog društva u tom slučaju nije vezan za obavljanje djelatnosti iz djelokruga javnog naručitelja za koju je komunalno društvo osnovano“.
Izuzeća od primjene Zakona o javnoj nabavi (NN 90/2011) za naručitelje, odnosno situacije u kojima naručitelji nisu obvezni primjenjivati Zakon za sklapanje ugovora o javnoj nabavi propisane su člankom 10. Zakona. Za nabavu ESCO usluga nije ostvaren niti jedan od uvjeta za izuzeće propisanih člankom 10. Zakona o javnoj nabavi, stoga su naručitelji za sklapanje tih ugovora obvezni provesti postupak javne nabave.
Zakon o javnoj nabavi propisuje postupke javne nabave svih vrijednosti u kojima naručitelji i ponuditelji sklapaju ugovore o javnim radovima, ugovore o javnoj nabavi robe i ugovore o javnim uslugama. Dakle, za primjenu Zakona potrebno je ispunjenje nekoliko uvjeta, a jedan od njih je nabava robe, izvođenja radova ili pružanja usluga koji su predmet Zakona o javnoj nabavi za čije se izvršenje izdvajaju financijska sredstva naručitelja, a sve sukladno planu nabave u kojem se na godišnjoj osnovi planiraju pojedinačni postupci nabave. Sukladno navedenom, obveznici primjene Zakona dužni su ga primjenjivati i na nabavu ESCO usluga.
U slučaju ESCO usluga kod obveznika primjene Zakona o javnoj nabavi ne postoje početna izdvajanja proračunskih sredstava od strane naručitelja. Međutim, obveza plaćanja usluge od strane naručitelja postoji u kasnijim fazama provedbe ESCO projekta. Dakle, u tom trenutku nastaju izdvajanja financijskih sredstava naručitelja te su stoga oni za takve usluge obvezni provesti jedan od postupaka javne nabave.
Vezano uz česte navode da se u slučaju ESCO usluga radi o „uštedama“ te da na temelju te činjenice ne postoji obveza primjene Zakona o javnoj nabavi, ističemo da veliki broj drugih usluga nabavljenih od strane obveznika primjene Zakona u konačnici rezultira određenim uštedama financijskih sredstava naručitelja, međutim konačni rezultat ušteda koje će naručitelj ostvariti nije osnova za izuzeće od primjene Zakona.
Zakon o javnoj nabavi i relevantni podzakonski propisi ne uređuju način plaćanja u pojedinačnom postupku javne nabave, već ga propisuje naručitelj u dokumentaciji za nadmetanje, a što se kasnije održava i u samom ugovoru o javnoj nabavi. Stoga je u slučaju nabave ESCO usluga u dokumentaciji za nadmetanje potrebno utvrditi način plaćanja sukladan prirodi tih usluga.
Važno je naglasiti da razne oblike ESCO usluga, a koje će rezultirati određenim uštedama kod naručitelja, provodi više gospodarskih subjekata na tržištu. Stoga je provedba postupka javne nabave za takve usluge vezana i uz poštovanje načela tržišnog natjecanja, pri čemu naručitelj njegovom provedbom osigurava odabir najbolje ponude prema kriteriju najniže cijene ili ekonomski najpovoljnije ponude.
U odnosu na ekološki karakter ESCO projekata, Zakon o javnoj nabavi naručiteljima omogućava da kroz postupak javne nabave evaluiraju i ekološke osobine robe, radova i usluga koje se nabavljaju, primjerice kroz kriterije u sklopu ekonomski najpovoljnije ponude.
Člankom 18. stavkom 3. Zakona o javnoj nabavi (NN 90/2011, 83/2013, 143/2013 i 13/2014) propisano je da se isti Zakon ne primjenjuje se za nabavu robe i usluga procijenjene vrijednosti do 200.000,00 kuna, odnosno za nabavu radova do 500.000,00 kuna, a pitanja nabave do tih vrijednosti uređuje naručitelj svojim aktom.
U tom smislu, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi, navedena odredba članka 13. Zakona ne primjenjuje se na nabave do tih pragova.
No, skrećemo pozornost na članak 18. stavak 12. Zakona o javnoj nabavi koji propisuje da je dužnosnicima u smislu Zakona o sprječavanju sukoba interesa zabranjeno je utjecati na dobivanje poslova ili ugovora o javnoj nabavi za nabavu robe, usluga i radova u smislu stavka 3. ovog članka i/ili na koji drugi način koristiti položaj dužnosnika kako bi utjecali na ovu nabavu radi postizanja osobnog probitka ili probitka povezane osobe, neke povlastice ili prava, sklopili pravni posao ili na drugi način interesno pogodovali sebi ili drugoj povezanoj osobi.
Također, naručiteljima skrećemo pozornost na druge odredbe Zakona o javnoj nabavi, koje je potrebno uzeti u obzir u navedenim slučajevima.
Primjerice, ako je naručitelj procijenio vrijednost nabave u iznosu do 200.000,00 kuna (za robe i usluge), odnosno do 500.000,00 kuna (za radove) u proračunskoj/poslovnoj godini, pa se tijekom iste godine ukazala potreba za dodatnim robama/uslugama/radovima (dakle, pogrešno je procijenio vrijednost nabave) izlaže se opasnosti da cijeli ugovor (dakle, i osnovni ugovor i aneks) budu ništetni, obzirom na odredbu članka 176. Zakona:
„Ništetan je ugovor o javnoj nabavi ako je sklopljen protivno odredbi članka 13. ovoga Zakona".
U tom smislu, važno je prilikom izrade Plana nabave pravilno odrediti predmet nabave i njegovu procijenjenu vrijednost nabave, odnosno ne izložiti se situaciji da zbog krivog određivanaj predmeta nabave (tj. dijeljenja vrijednosti nabave) i pogrešnog određivanja procijenjene vrijednosti nabave, da se na navedeni ugovor primjenjuje odredba članka 176. Zakona.
Nadalje, s obzirom na to da člankom 13. Zakona o javnoj nabavi nisu obuhvaćeni svi potencijalni odnosi naručitelja i gospodarskih subjekata u kojima može doći do pogodovanja određenom gospodarskom subjektu, odnosno do diskriminacije drugih gospodarskih subjekata, mišljenja smo da naručitelj treba paziti da i u drugim situacijama koje nisu obuhvaćene istim člankom ne dođe do povrede načela javne nabave.
Također, naručiteljima skrećemo pozornost na posebne propise kojima je regulirana problematika sukoba interesa, koji se eventualno primjenjuju u pojedinom slučaju.
Zakonom o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 90/11, dalje u tekstu: Zakon), uvedene su značajne novine kod sklapanja ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II.B Zakona. Za sklapanje ovih ugovora naručitelji:
- provode jedan od postupaka javne nabave, ili
- poseban postupak koji je opisan u članku 44. Zakona.
Ovakvim normiranjem ostvaren je važan iskorak pri provedbi postupaka nabave za usluge iz Dodatka II. B Zakona u kojima je dosadašnja praksa ukazivala na određene probleme u ostvarivanju adekvatne razine transparentnosti i tržišnog natjecanja.
Pravne usluge su kategorija 21. Dodatka II.B Zakona. U Pravilniku o primjeni jedinstvenog rječnika javne nabave („Narodne novine“ broj: 6/2012), u Prilogu I.A Glavni rječnik, pravne usluge obuhvaćene su CPV oznakama od 79111000-5 do 7914000-7:
- 79100000-5 Pravne usluge
- 79110000-8 Usluge pravnih savjeta i zastupanja
- 79111000-5 Usluge pravnih savjeta
- 79112000-2 Usluge pravnog zastupanja
- 79112100-3 Usluge zastupanja dionika
- 79120000-1 Savjetodavne usluge na području patenata i autorskih prava
- 79121000-8 Savjetodavne usluge na području autorskih prava
- 79121100-9 Savjetodavne usluge na području autorskih prava na programsku podršku
- 79130000-4 Usluge pravnog dokumentiranja i ovjeravanja
- 79131000-1 Usluge dokumentiranja
- 79132000-8 Usluge ovjeravanja
- 79132100-9 Usluge ovjeravanja elektroničkog potpisa
- 79140000-7 Usluge pružanja prvanih savjeta i informacija
Zakon člankom 44. propisuje postupak sklapanja ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II.B Zakona.
1. Naručitelj objavljuje zahtjev za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama. Zahtjev mora biti dostupan na internetskim stranicama najmanje 60 dana od dana njegove objave (stavak 1).
2. Istodobno s objavljivanjem zahtjeva za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama naručitelj može uputiti zahtjev za prikupljanje ponuda određenom broju gospodarskih subjekata po vlastitom izboru (stavak 2.).
3. Broj gospodarskih subjekata kojima naručitelj upućuje zahtjev za prikupljanje ponuda ne smije biti manji od tri. Ovisno o prirodi usluge o kojoj se radi, uključujući i razinu tržišnog natjecanja u tom području, broj gospodarskih subjekata može biti manji od tri (stavak 3.).
4. Zahtjev za prikupljanje ponuda upućuje se na način koji omogućuje dokazivanje da je isti zaprimljen od strane gospodarskog subjekta (dostavnica, povratnica, izvješće o uspješnom slanju telefaksom, elektronička isprava i sl.) (stavak 4.).
5. Iznimno, naručitelj nije obvezan objaviti zahtjev za prikupljanje ponuda ako je to u suprotnosti s posebnim propisom ili pravilima kojima je regulirano obavljanje određenih usluga. U tom slučaju naručitelj upućuje zahtjev za prikupljanje ponuda u skladu sa točkama 2. do 4. (stavak 5.).
7. Rok za dostavu ponuda ne smije biti kraći od 15 dana od dana upućivanja odnosno objavljivanja zahtjeva za prikupljanje ponuda (stavak 8.).
8. Istodobno s istekom roka za dostavu ponuda naručitelj otvara pravovremeno dostavljene ponude. Ponude dostavljene na temelju objavljenog zahtjeva za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama, uzimaju se u razmatranje pod istim uvjetima kao i ponude dostavljene na temelju zahtjeva za prikupljanje ponuda upućenog gospodarskim subjektima. (stavak 10.).
9. Naručitelj izrađuje zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda te odabire najpovoljniju ponudu sukladno kriteriju za odabir ponude. (stavak 11.).
10. Nakon odabira naručitelj može objaviti prethodnu obavijest o namjeri sklapanja ugovora. Ako naručitelj objavi prethodnu obavijest o namjeri sklapanja ugovora, dan objave obavijesti ima učinak dostave odluke o odabiru u smislu odredbe članka 96. Zakona te je naručitelj obvezan primijeniti rok mirovanja. (stavci 12. i 13.).
11. Ako naručitelj ne objavi prethodnu obavijest o namjeri sklapanja ugovora, donosi odluku o odabiru koju dostavlja ponuditeljima. (stavak 14.).
12. Javni naručitelj je obvezan za svaki sklopljeni ugovor odnosno okvirni sporazum, poslati na objavljivanje obavijest o sklopljenom ugovoru najkasnije 48 dana od dana sklapanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma (članak 60. stavak 1.), a sektorski naručitelj najkasnije dva mjeseca od dana sklapanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma (članak 125. stavak 1.).
Mišljenje je Hrvatske odvjetničke komore da, sukladno Rješenju Ustavnog suda RH U-I-23/1999. od 20.04.2000., odvjetnička djelatnost ne predstavlja gospodarsku djelatnost i ne može zbog svojih specifičnosti biti podvrgnuta tržišnim zakonitostima, te da specifična pravila struke položaj odvjetništva čini bitno drugačijim od položaja gospodarskih djelatnosti na tržištu, čime se ono izdvaja od pravila koja vladaju u gospodarstvu u kojem je profit, uz poštivanje ustavnih načela i prava, osnovni cilj.
Stoga je Uprava za sustav javne nabave mišljenja, da naručitelji mogu za nabavu određenih pravnih usluga, a s obzirom na njihovu prirodu, uključujući i razinu tržišnog natjecanja u području pružanja tih usluga, primijeniti članak 44. stavak 5. Zakona. U tom slučaju, naručitelji mogu postupiti sukladno člancima 44. stavak 2.,3. i 4. Zakona, dakle:
- nisu obvezni objaviti zahtjev za prikupljanje ponuda na internetskim stranicama, i
- upućuju zahtjev za prikupljanje ponuda za pravne usluge, pri čemu broj odvjetnika kojima se upućuje zahtjev može biti manji od tri, tj. zahtjev se može uputiti i samo jednom odvjetniku;
Posebno napominjemo da prilikom nabave pravnih usluga, naručitelji na opisani način, smiju nabavljati samo usluge koje odvjetnici kao oblike pravne pomoći pružaju temeljem Zakona o odvjetništvu, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09):
- davanje pravnih savjeta i mišljenja,
- sastavljanje isprava (ugovori, oporuke, izjave i dr.),
- sastavljanje tužbi, žalbi prijedloga, zahtjeva, molbi, izvanrednih pravnih lijekova i drugih podnesaka,
- zastupanje stranaka.
Sukladno tome, ovaj način nabave naručitelj ne smije primjeniti za nabavu, primjerice, savjetodavnih usluga (koje nisu obuhvaćene tarifiranom uslugom pravnih savjeta i mišljenja), izrade studija, analiza i drugih usluga za koje se kao ponuditelji ili natjecatelji također mogu javiti odvjetnici, ali i drugi gospodarski subjekti.
U pogledu kriterija za odabir ponuda koji je primjenjiv na odabir odvjetničke usluge, treba napomenuti da članak 82. stavak 4. Zakona propisuje da u slučaju ugovora o javnim uslugama i ugovora o javnoj nabavi robe, kriteriji za odabir ponude ne smiju utjecati na primjenu zakona, drugih propisa i upravnih akata kojima je propisana novčana naknada za određene usluge primjerice (pored ostnalih navedenih u članku 84. stavku 4.) i za odvjetničke usluge.
Mišljenja smo da kriterij za odabir ponude ne smije utjecati na cijene, odnosno naknade za usluge koje pružaju odvjetnici određene Odvjetničkom tarifom. Iz navedenog proizlazi da kada u postupku javne nabave sudjeluje više odvjetnika, nije uputno da naručitelj određuje najnižu cijenu kao kriterij za odabir ponude, obzirom da je cijena određena Odvjetničkom tarifom. U tom slučaju mogući kriterij za odabir je kriterij ekonomski najpovoljnije ponude. Kriteriji koje Zakon u članku 82. stavku 1. točki 1. određuje, navedeni su primjerice. Stoga naručitelji mogu koristiti i druge kriterije koje će određivati u konkretnom slučaju, s time da oni ne smiju biti diskriminirajući i moraju biti povezani s predmetom nabave. Naručitelji pri određivanju i primjeni kriterija ekonomski najpovoljnije ponude za odvjetničke usluge mogu primjerice kao kriterije odabira primjeniti stručne kvalifikacije, dosadašnje iskustvo i sl. pod uvjetom da isti kriteriji nisu ujedno određeni i kao uvjeti sposobnosti.
Kada u postupku javne nabave sudjeluje samo jedan odvjetnik sukladno članku 44. stavcima 2., 3. i 4. Zakona, tada naručitelj kao kriterij odabira može odrediti najnižu cijenu kao kriterij odabira sukladno Odvjetničkoj tarifi, uz specifikaciju odvjetničkih usluga u pratećoj dokumentaciji.
U Dodatku II.B Zakona o javnoj nabavi (NN 90/2011) pod kategorijom 21, navedene su „pravne usluge“. Navedene usluge odnose se na referentne brojeve u Jedinstvenom rječniku javne nabave (CPV) od 79100000-5 do 79140000-7.
Člankom 2. Zakona o javnom bilježništvu (NN 78/93; 29/94; 162/98; 16/07) određeno je da se „javnobilježnička služba sastoji u: službenom sastavljanju i izdavanju javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojima se utemeljuju prava; u službenom ovjeravanju privatnih isprava; u primanju na čuvanje isprava, zatim novca i predmeta od vrijednosti radi njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima te u obavljanju, po nalogu sudova ili drugih javnih tijela, postupaka određenih zakonom, kao i drugih poslova predviđenih istim zakonom“.
Sukladno članku 3. stavku 1. Zakona o javnom bilježništvu “javnobilježničke isprave su: isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilježnici (javnobilježnički akti); zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili kojima su bili nazočni javni bilježnici (javnobilježnički zapisnici) i potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici (javnobilježnička potvrda)“.
Navedenim nadležnostima javnih bilježnika propisanim Zakonom o javnom bilježništvu odgovaraju sljedeće CPV-oznake i opis usluga Dodatka IIB Zakona:
- 79130000-4 Usluge pravnog dokumentiranja i ovjeravanja,
- 79131000-1 Usluge dokumentiranja,
- 79132000-8 Usluge ovjeravanja.
Člankom 1. Ovršnog Zakona (NN 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11) daje se javnim bilježnicima u nadležnost provedba prisilnog ostvarenja tražbina na temelju vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak osiguranja tražbina (postupak osiguranja). Prisilno izvršenje tražbina na temelju vjerodostojne isprave je do izmjena Ovršnog zakona 2005. godine (NN 88/05) bilo u sudskoj nadležnosti.
U tom smislu javni bilježnici temeljem javnih ovlasti koje im je dodijelio zakonodavac, a po prijedlogu ovrhovoditelja, izdaju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
Sukladno odredbi čl. 23. Ovršnog Zakona vjerodostojna isprava je račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.
Sukladno članku 252.b Ovršnog Zakona prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj može podnijeti javnom bilježniku po svom izboru i od njega zatražiti da donese rješenje o ovrsi na temelju takve isprave.
Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje javni bilježnici donose u ovršnom postupku na temelju prijedloga ovrhovoditelja ne spada u usluge pravnog dokumentiranja i ovjeravanja.
Temeljem naprijed navedenoga mišljenja smo da odabir javnog bilježnika od strane ovrhovoditelja, koji je naručitelj u smislu Zakona o javnoj nabavi radi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nije usluga u smislu Zakona o javnoj nabavi.
Člankom 67. stavkom 6. Zakona o javnoj nabavi (NN 90/2011) javnom naručitelju je omogućeno da se, u slučaju postojanja sumnje u istinitost podataka u priloženim dokumentima ili izjavama gospodarskih subjekata iz članka 67., obrati nadležnim tijelima radi dobivanja informacija o situaciji tih subjekata. Ako se radi o gospodarskom subjektu sa sjedištem u drugoj državi javni naručitelj može zatražiti suradnju nadležnih vlasti, primjerice od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa ili od tijela nadležnog za sustav javne nabave u stranoj državi.
Također, od strane Europske komisije ustrojena je baza podataka e-CERTIS koja naručiteljima i gospodarskim subjektima pruža relevantne informacije vezane uz dokumente i certifikate koji se zahtijevaju u državama članicama EU-a pri provođenju postupaka javne nabave. Baza podataka e-CERTIS se obnavlja i verificira na dobrovoljnoj osnovi od strane nacionalnih vlasti, a dostupna je na internetskoj stranici: http://ec.europa.eu/markt/ecertis/login.do. Dodatno, relevantne informacije o pravnoj regulativi u području javne nabave u Europskoj uniji kao i u državama članicama mogu se pronaći na internetskoj stranici: http://europa.eu/youreurope/business/profiting-from-eu-market/benefiting-from-public-contracts/index_en.htm.
Člankom 2. točkom 12. Zakona o javnoj nabavi (NN 90/2011) natječaj je definiran kao postupak koji omogućava naručitelju dobivanje plana ili projekta koji je odabrao ocjenjivački sud, uglavnom u području prostornog planiranja, arhitekture, inženjerstva ili obrade podataka, nakon provedenog natjecanja s dodjelom ili bez dodjele nagrada.
Članak 45. stavak 1. Zakona propisuje da pravila za provedbu natječaja moraju biti u skladu s glavom II. Zakona, ostalim odredbama Zakona koje se primjenjuju na natječaj te posebnim propisima i pravilima struke ako ista nisu u suprotnosti sa Zakonom.
Stavkom 4. istog članka propisano je da se odredbe glave II. Zakona odnose na:
1. natječaj koji se provodi kao postupak koji prethodi postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama, ili
2. natječaj s nagradama i/ili isplatama sudionicima.
Stavkom 5. istog članka propisano je da se u slučaju iz stavka 4. točke 1. navedenog članka procijenjena vrijednost nabave temelji na procijenjenoj vrijednosti ugovora o javnim uslugama, uključujući moguće nagrade i/ili isplate sudionicima.
Dakle, iz odredbe članka 45. stavka 4. točke 1. Zakona proizlazi da se natječaj provodi prvenstveno kao prethodni postupak postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama. No, iz odredbe stavka 5. istog članka posredno proizlazi da natječaj iz članka 45. stavka 4. točke 1. Zakona može uključivati nagrade i/ili isplate sudionicima, ali i ne mora. Kada natječaj uključuje nagrade i/ili isplate sudionicima, procijenjena vrijednost izračunava se na način da se procijenjenoj vrijednosti ugovora o javnim uslugama pribroji iznos nagrada i/ili isplata sudionicima.
S druge strane, iz odredbe članka 45. stavka 4. točke 2. Zakona proizlazi da se natječaj provodi prvenstveno za dobivanje idejnog rješenja koje odabire ocjenjivački sud, a za koje se dodjeljuju nagrade i/ili isplate sudionicima. Procijenjenu vrijednost nabave čini ukupni iznos nagrada i isplata. No, ističemo da i u ovom slučaju naručitelj ima mogućnost sklapanja ugovora o javnim uslugama na temelju pregovaračkog postupka bez prethodne objave ako je to naveo u pozivu na natječaj, što proizlazi iz odredbe stavka 6. istog članka i Dodatka V. F Zakona. U tom slučaju procijenjena vrijednost nabave osim ukupnog iznosa nagrada i isplata sudionicima uključuje i procijenjenu vrijednost ugovora o javnim uslugama.
Slijedom navedenog arhitektonski natječaj može se provesti kao natječaj koji se provodi kao postupak koji prethodi postupku sklapanja ugovora o javnim uslugama, a istovremeno uključuje i dodjelu nagrada i/ili isplata sudionicima.
Iz prakse Državne komisije za kontrolu javne nabave vidljivo je da pravno gledište nezakonitosti u pogledu određivanja starosti dokumenta za dokazivanje uvjeta financijske sposobnosti u osnovi proizlazi iz posljedica propisivanja starosti dokumenta. Naime, iz propisivanja starosti dokumenta proizašle su okolnosti koje su na određeni način uvjetovale da svi gospodarski subjekti nisu u jednakom položaju u postupku javne nabave, odnosno da svi ne mogu ispuniti uvjete u pogledu podataka glede razdoblja za koje se traže određeni podaci. To rezultira isključenjem nekih ponuditelja iz postupka javne nabave, a iz razloga što bankarske i druge financijske institucije koje izdaju određene dokumente (BON, SOL itd.) pri tome imaju po određenim obrascima definirana razdoblja na koje se podaci odnose vezano na samo vrijeme izdavanja takvog dokumenta.
Imajući u vidu da tek nakon početka postupka javne nabave (npr. objavom nadmetanja ili primitkom poziva na pregovaranje, i sl.) potencijalni natjecatelji/ponuditelji imaju saznanje o postupku javne nabave, prema mišljenju ovoga Ministarstva, bilo bi uputno da naručitelji u dokumentaciji za nadmetanje točno odrede uvjet financijske sposobnosti koji natjecatelj/ponuditelj treba ispunjavati, zatim sukladno članku 71. stavku 1. Zakona odrede dokument/e koje natjecatelji/ponuditelji trebaju dostaviti, ne određujući starost tih dokumenata.
Uz postavljeni uvjet cijenimo uputnim da naručitelji u pozivu odnosno dokumentaciji za nadmetanje također navedu i uputu natjecateljima/ponuditeljima, da kao datum od kojeg se računa ispunjavanje postavljenog uvjeta financijske sposobnosti može biti bilo koji datum nakon početka postupka javne nabave odnosno da mogu pribaviti dokument kojim dokazuju ispunjavanje postavljenog uvjeta (primjerice BON2/SOL2), bilo koji dan nakon početka postupka javne nabave, od kojeg datuma će se računati ispunjavanje postavljenog uvjeta. Na navedeni način natjecatelji/ponuditelji će radi dokazivanja ispunjavanja postavljenog uvjeta financijske sposobnosti priložiti odgovarajući/e dokument/e kojima dokazuju ispunjavanje tog uvjeta.
Dakle, temeljni postulat o kojem bi svaki naručitelj trebao voditi računa prilikom traženja ili određivanja uvjeta financijske sposobnosti, odnosno propisivanja dokumenata kojima se isti dokazuju je da naručitelj u dokumentaciji za nadmetanje po potrebi može, odnosno postavlja uvjete financijske sposobnosti, a moguća starost dokaza proizlazi iz traženih uvjeta. Na taj način naručitelj će svim natjecateljima/ponuditeljima, pod jednakim uvjetima koji nisu ograničavajućeg karaktera niti vezani na određene okolnosti i rokove, omogućiti pribavljanje dokaza kojim isti mogu dokazati ispunjavanje postavljenih uvjeta.
Prema mišljenju ovoga Ministarstva cijeni se da predmet nabave treba promatrati u cjelini, odnosno sagledavati u smislu da li isti predstavlja ili može predstavljati zaseban predmet nabave u smislu odredbe članka 79. stavka 1. Zakona. Naime, ta odredba propisuje da se predmet nabave određuje na način da predstavlja tehničku, tehnološku, oblikovnu, funkcionalnu ili drugu cjelinu. Ukoliko se određene nabave vezuju za osnovni ugovor o javnoj nabavi, odnosno uz prije sklopljeni ugovor za koji je već proveden odgovarajući postupak javne nabave, a što se u pravilu odnosi na dodatne isporuke robe ili dodatne radove i usluge, prema gledištu ovoga Ministarstva potrebno je sagledavati tu „dodatnu“ nabavu u cjelini s nabavom za koju je već proveden postupak javne nabave, s kojom ista u ukupnosti čini cjelinu (zbrojena vrijednost osnovnog ugovora i vrijednost dodatne robe, radova ili usluga). U slučaju takve dodatne nabave, prema mišljenju ovoga Ministarstva postoji obveza primjene Zakona o javnoj nabavi, odnosno provođenja odgovarajućeg postupka javne nabave u skladu sa Zakonom. Shodno tome, u slučajevima propisanim Zakonom postoji i obveza objave prethodne obavijesti o namjeri sklapanja takvog ugovora te obavijesti o sklopljenom ugovoru za tu nabavu.
Članak 10. Zakona o javnoj nabavi određuje izuzeća od primjene tog Zakona, u okviru kojih je propisano da se isti ne primjenjuje, između ostalog, na „ugovore o uslugama koje sklapa javni, odnosno sektorski naručitelj s drugim javnim naručiteljem ili udruženjem javnih naručitelja koji tu uslugu pruža na temelju isključivog prava utemeljenog na objavljenom zakonu, drugom propisu ili upravnom aktu koji je u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije“.
Značenje pojma „posebnog ili isključivog prava“ odredbom članka 2. stavka 1. točke 19. Zakona o javnoj nabavi definirano je kao „pravo koje nadležno tijelo dodjeljuje na temelju zakona, drugih propisa ili upravnog akta, a koje obavljanje određene djelatnosti ograničava na jednog ili više gospodarskih subjekata, te ima znatan utjecaj na mogućnost drugih subjekata da obavljaju tu djelatnost“.
Nesporno je da je gore navedeni Pravilnik propis Republike Hrvatske, te da je XY d.d. naručitelj (sektorski) u smislu Zakona o javnoj nabavi. Isto tako je činjenica da se spomenuti studentski centri u smislu istog Zakona smatraju javnim naručiteljem.
Imajući u vidu okolnost da poslove posredovanja pri zapošljavanju redovitih studenata smiju obavljati samo studentski centri sveučilišta i veleučilišta, odnosno ne mogu ih obavljati drugi subjekti kao primjerice trgovačka društva ili druge pravne osobe izvan sustava visokog obrazovanja, izvodi se zaključak da se radi o isključivom pravu koje imaju samo ti centri, a koje ima nesumnjivo „znatan utjecaj na mogućnost drugih subjekata da obavljaju tu djelatnost“.
Slijedom iznijetog, u konkretnom predmetu vezano za pitanje ugovora o uslugama posredovanja pri zapošljavanju redovitih studenata koji se sklapa sa studentskim centrom, prema mišljenju ovoga Ministarstva proizlazi da se radi o slučaju iz članka 10. stavka 1. točke 3. (za javne naručitelje), odnosno za sektorske naručitelje iz članka 10. stavka 2. točke 3. Zakona o javnoj nabavi, koji se odnosi na izuzeće od primjene istog, odnosno o ugovorima na koje se taj Zakon ne primjenjuje.
Pri tome treba istaknuti razliku između ugovora o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata od „usluga posredovanja pri zapošljavanju i pribavljanja osoba“ iz Dodatka II.B. Zakona o javnoj nabavi, koje se odnose na posredovanja pri zapošljavanju iz segmenta radnih odnosa, a za koje ugovore je Zakon u obveznoj primjeni.
Člankom 70. stavkom 1. Zakona o javnoj nabavi propisano je da svaki natjecatelj ili ponuditelj mora u postupku javne nabave dokazati svoj upis u sudski, obrtni, strukovni ili drugi odgovarajući registar države sjedišta gospodarskog subjekta. Stavkom 2. istoga članka Zakona propisano je da se upis u registar iz stavka 1. isoga članka dokazuje odgovarajućim izvodom, a ako se oni ne izdaju u državi sjedišta gospodarskog subjekta, gospodarski subjekt može dostaviti izjavu s ovjerom potpisa kod nadležnog tijela.
Člankom 70. stavkom 5. Zakona o javnoj nabavi propisano je da u slučaju zajednice ponuditelja ili natjecatelja, svi članovi zajednice obvezni su pojedinačno dokazati svoju sposobnost iz stavka 1. ovoga članka, tj. upis u sudski, obrtni, strukovni ili drugi odgovarajući registar države sjedišta gospodarskog subjekta.
Slijedom navedenoga, budući da je naručitelj propisao da ponuditelji, kao dokaz pravne i poslovne sposobnosti, prilažu izvod iz sudskog, obrtnog, strukovnog ili drugog odgovarajućeg registra u kojem je registrirana djelatnost koja je povezana s predmetom nabave, te da su u slučaju zajedničke ponude svi članovi zajednice ponuditelja obvezni pojedinačno dokazati postojanje navedene sposobnosti, navedeni uvjet je diskriminatoran odnosno dokumentacija za nadmetanje nije sukladna Zakonu o javnoj nabavi.
Uz to treba imati u vidu i porezne propise, odnosno pitanje plaćanja poreza na dodanu vrijednost, s obzirom da se u slučaju izvršenja određenih radova ili usluga ili isporuke robe radi o predmetu oporezivanja, odnosno obvezi plaćanja poreza na dodanu vrijednost (primjerice, darovi i donacije nisu oslobođeni od plaćanja tog poreza).
Ovo Ministarstvo cijeni da procijenjene vrijednosti do 200.000,00 kn za robu i usluge, odnosno do 500.000,00 kn za radove, uključuju i navedene iznose, na koje se, dakle, Zakon o javnoj nabavi ne primjenjuje.
Naručitelj je u postupku javne nabave zaprimio ponudu u kojoj je dostavljena potvrda Porezne uprave u kojoj je navedeno da na dan izdavanja potvrde porezni obveznik na knjigovodstvenoj kartici ima dug, da je podnio zahtjev za preknjiženje preplate poreza na dodanu vrijednost te da je postupak rješavanja predmetnog zahtjeva u tijeku.
Sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi, ovo Ministarstvo cijeni da ponuditelj koji je u svojoj ponudi dostavio predmetnu potvrdu Porezne uprave ispunjava uvjete za isključenje s obzirom da se navedeni dug odnosi na obvezu plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.
Naime, navod na potvrdi Porezne uprave da je ponuditelj podnio zahtjev za preknjiženje preplate poreza na dodanu vrijednost kao i da je postupak rješavanja predmetnog zahtjeva u tijeku ne znači da mu plaćanje tih obveza prema posebnom zakonu nije dopušteno ili da mu je odobrena odgoda plaćanja istog.
Vezano uz postavljeno pitanje uvođenja novih podizvoditelja tijekom izvršenja ugovora o javnoj nabavi koji je sklopljen temeljem postupka javne nabave prema odredbama prijašnjeg Zakona o javnoj nabavi, odgovaramo da važeći Zakon izrijekom to ne zabranjuje, odnosno ne propisuje tu mogućnost, no prema mišljenju ovoga Ministarstva nema zapreke u pogledu primjene citirane odredbe važećeg Zakona o javnoj nabavi na ugovore o javnoj nabavi koji su sklopljeni prema odredbama prijašnjeg Zakona.
S obzirom na to da se komunalne djelatnosti, pa tako i djelatnost odlaganja komunalnog otpada, sukladno članku 2. stavku 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, obavljaju kao javna služba, dakle kao djelatnost od općeg interesa, pravna osoba koja obavlja navedenu djelatnost ispunjava uvjet propisan člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona, kojim je određeno da su javni naručitelji pravne osobe koje su osnovane za određene svrhe radi zadovoljavanja potreba u općem interesu, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj. Ukoliko uz navedeni uvjet određena pravna osoba ispunjava barem još jedan od uvjeta propisanih podtočkama 1. do 3., točke 3. istoga stavka i članka Zakona, takva pravna osoba je javni naručitelj u smislu Zakona o javnoj nabavi.
Stoga, kada drugi javni naručitelji nabavljaju predmetnu uslugu (odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada) od javnog naručitelja koji navedenu uslugu obavlja temeljem posebnog ili isključivog prava, dodijeljenog mu na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu, nisu obvezni provoditi postupke javne nabave sukladno Zakonu o javnoj nabavi,s obzirom da je člankom 10. stavkom 1. toč. 3. istoga Zakona propisano da se Zakon ne primjenjuje na ugovore o javnim uslugama koje javni naručitelj sklapa s javnim naručiteljem ili udruženjem javnih naručitelja koji tu uslugu pruža na temelju isključivog prava utemeljenog na objavljenom zakonu, drugom propisu ili upravnom aktu koji je u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije.
Navedenom odredbom daje se mogućnost gospodarskim subjektima (natjecateljima odnosno ponuditeljima) koji samostalno ne ispunjavaju zahtijevane razine tehničke i stručne sposobnosti postavljene u pozivu na nadmetanje, odnosno dokumentaciji za nadmetanje, da se oslone na sposobnost drugih subjekata, čije će resurse koristiti prilikom izvršenja određenog ugovora.
Gospodarski subjekti se u tom slučaju mogu oslanjati na sposobnost drugih gospodarskih subjekata bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobna odnosa. Primjerice, povezana društva koja su kao gospodarski subjekti pravno samostalni, mogu se oslanjati na sposobnost društva s kojim su povezana. Ponuditelji se također mogu oslanjati na sposobnost svojih podizvoditelja ili bilo kojeg subjekta koji im je stvarno stavio svoje resurse na raspolaganje.
Zakon o javnoj nabavi ne propisuje oblik dokaza kojim će gospodarski subjekt dokazati da raspolaže resursima dugog subjekta nužnim za izvršenje ugovora. S obzirom da naručitelj ne može uvjetovati pravnu prirodu međusobnog odnosa gospodarskih subjekata, na gospodarskom subjektu (natjecatelju odnosno ponuditelju) je da dokaže da će te resurse zaista imati na raspolaganju prilikom izvršenja ugovora o javnoj nabavi (ugovor o poslovnoj suradnji, ugovor o djelu, izjava i sl.). U konkretnom slučaju nije presudan oblik dokaza već njegov sadržaj. Naručitelji će, na temelju sadržaja dokaza dostavljenih u zahtjevu za sudjelovanje, odnosno u ponudi, te ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, ocijeniti je li gospodarski subjekt dokazao da će zaista na raspolaganju imati resurse na koje se oslonio u dokazivanju sposobnosti za izvršenje ugovora.
Člankom 13. stavkom 1. Zakona propisano je da se „sukobom interesa pri sklapanju ugovora o javnoj nabavi smatraju sljedeći odnosi naručitelja i gospodarskih subjekata: 1. ako predstavnik naručitelja istovremeno obavlja upravljačke poslove u gospodarskom subjektu, ili 2. ako je predstavnik naručitelja vlasnik poslovnog udjela, dionica odnosno drugih prava na temelju kojih sudjeluje u upravljanju odnosno u kapitalu tog gospodarskog subjekta s više od 0,5%“.
Sukladno odredbi članka 13. stavka 2. Zakona „predstavnikom naručitelja u smislu istoga članka smatra se: 1. čelnik tijela naručitelja, član upravnog ili nadzornog tijela naručitelja, 2. ovlašteni predstavnici naručitelja u pojedinom postupku javne nabave iz članka 24. Zakona, i 3. druge osobe iz članka 24. stavka 5. Zakona koje imaju utjecaj na odlučivanje naručitelja u pojedinom postupku javne nabave“.
Temeljem svega navedenoga iznosi se mišljenje da G.K., kao predstavnik naručitelja u smislu članka 13. stavka 2. točke 1. Zakona (tj. član Skupštine, Izvršnog odbora i Koordinacije udruge), s obzirom na to da isti ne obavlja upravljačke poslove u gospodarskom subjektu XY d.o.o., a niti je vlasnik poslovnog udjela dionica odnosno drugih prava na temelju kojih sudjeluje u upravljanju odnosno u kapitalu tog gospodarskog subjekta, u opisanom slučaju, kao zaposlenik u tvrtki ponuditelja, nije u sukobu interesa u smislu članka 13. Zakona o javnoj nabavi.
Osporenim Zaključkom tuženika žalba tužitelja odbačena je kao nepravodobna, s obrazloženjem da tužitelj nije primjerak izjavljene žalbe istodobno dostavio i naručitelju. Tužitelj osporava način na koji je tuženik primijenio odredbu članka 145. Zakona o javnoj nabavi (dalje: Zakon).
Tužitelj smatra kako je smisao navedene odredbe u tome da je primjerak žalbe potrebno u žalbenom roku dostaviti naručitelju, a kako bi isti mogao postupiti sukladno odredbama Zakona, koje propisuju postupanje naručitelja u slučaju žalbe. U konkretnom slučaju razvidno je da je žalitelj izjavio žalbu Državnoj komisiji 14. ožujka 2015., dok je primjerak žalbe naručitelju dostavio 17. ožujka 2015. Navodi kako je iz navedenoga razvidno da su i žalba tuženiku i primjerak žalbe naručitelju dostavljeni u žalbenom roku, slijedom čega žalba tužitelja nije smjela biti odbačena kao nepravodobna. Predlaže da se poništi osporeni Zaključak i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog Zaključka. Ističe kako pojam „istodobno“ u smislu vremenskog određenja znači „istovremeno“ ili „u isto doba“ ili „u isto vrijeme“, pa je odredba članka 145. stavka 3. Zakona, podložna gramatičkom tumačenju, koja je svrha te odredbe. Dodaje kako se važnost istodobne predaje žalbe naručitelju i tuženiku, sukladno navedenoj odredbi, ogleda u činjenici što naručitelj mora istodobno imati saznanja o žalbi, jer nakon izjavljene žalbe tuženiku, naručitelj ne smije poduzimati nikakve daljnje radnje, odnosno mora pravodobno zastati s provedbom postupka javne nabave. Tvrdi kako u konkretnom slučaju tužitelj nije istodobno predao žalbu tuženiku i naručitelju, sukladno odredbi članka 145. stavka 3. Zakona, jer je izjavio žalbu Državnoj komisiji 14. ožujka 2015., dok je primjerak žalbe naručitelju dostavio 17. ožujka 2015., putem preporučene pošiljke. (…).
Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim. (…) U konkretnom slučaju, tuženik Državna komisija, odredbu članka 145. stavka 3. Zakona je primijenio doslovno, tumačeći ih isključivo gramatički, dok je prema mišljenju suda u tumačenju i primjeni pojedine norme potrebno, uz gramatičko, primijeniti i teleološko tumačenje, kako bi se osiguralo da se u primjeni pojedinog propisa u praksi postigne upravo onaj cilj radi kojega je norma donesena. Smisao propisane obveze dostavljanja primjerka žalbe i naručitelju je omogućavanje ostvarivanja suspenzivnog učinka žalbe. Prema stajalištu suda, taj se učinak ostvaruje ukoliko žalitelj primjerak žalbe naručitelju podnese prije isteka roka za žalbu, što ne mora nužno biti istoga dana ili u istom trenutku kada žalbu izjavi tuženiku. Naime, i u situaciji kada bi žalitelj žalbu istoga dana podnio tuženiku i naručitelju preporučenom pošiljkom, oni je ne moraju zaprimiti istoga dana.
Stoga sud ocjenjuje da se Zaključak tuženika temelji na pretjerano formalističkom i neutemeljeno restriktivnom tumačenju Zakona, osobito imajući u vidu da se radi o Ustavom zajamčenom pravu na žalbu, pa sukladno načelu razmjernosti, iz članka 6. Zakona o općem upravnom postupku i članku 16. Ustava RH, svako ograničenje prava na žalbu mora imati legitiman cilj i biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem prava na žalbu u svakom pojedinom slučaju. Kako u predmetnom slučaju navedeni uvjeti nisu ispunjeni, sud je utvrdio da je tuženik pogrešno primijenio Zakon kada je žalbu tužitelja odbacio kao nepravodobnu, umjesto da je meritorno odlučio o njenoj osnovanosti. Na taj način, tužitelju je uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek.
Slijedom navedenoga, sud je na temelju ovlaštenja iz članka 58. Zakona o upravnim sporovima, usvojio tužbeni zahtjev, poništio osporeni Zaključak i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, pri čemu je tuženik, sukladno članku 81. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
U prvom stupnju ograničenog postupka naručitelj je tražio da u zahtjevu za sudjelovanje, u vezi s postavljenim uvjetom tehničke i stručne sposobnosti, natjecatelj mora raspolagati minimalno s 10 tehničkih stručnjaka. Stoga naručitelj postavlja upit odnose li se odredbe za podizvoditelje i na navedene tehničke stručnjake (vanjske suradnike), ako natjecatelj kao tehničke stručnjake koji će izvršavati ugovor navede osobe koje nisu njegovi zaposlenici, već vanjski suradnici koji su angažirani sukladno članku 72. stavku 6. Zakona.,
Odredbom članka 72. stavka 6. Zakona o javnoj nabavi propisano je da se „gospodarski subjekt može, po potrebi za određene ugovore, osloniti na sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobna odnosa“.
Člankom 2. toč. 17. Zakona propisano je da je „podizvoditelj gospodarski subjekt koji za odabranog ponuditelja s kojim je naručitelj sklopio ugovor o javnoj nabavi, isporučuje robu, pruža usluge ili izvodi radove koji su neposredno povezani s predmetom nabave“. Dakle, podizvoditelj je „fizička ili pravna osoba ili zajednica tih osoba koji na tržištu nudi izvođenje radova i/ili posla, isporuku robe ili pružanje usluga“, u smislu odredbe članka 2. toč. 4. Zakona.
Člankom 86. stavkom 2. Zakona propisano je da su gospodarski subjekti koji namjeravaju dati dio ugovora o javnoj nabavi u podugovor jednom ili više podizvoditelja dužni u ponudi navesti podatke o podizvoditelju/podizvoditeljima: naziv ili tvrtku, sjedište, OIB i broj računa podizvoditelja, i – predmet, količinu, vrijednost podugovora i postotni dio ugovora o javnoj nabavi koji se daje u podugovor.
S druge strane, tehnički stručnjaci s kojima natjecatelj/ponuditelj dokazuje tehničku i stručnu sposobnost iz članka 72. stavka 5. toč. 2. Zakona („navod o tehničkim stručnjacima ili tehničkim odjelima koji će biti uključeni u ugovor, neovisno o tome pripadaju li oni gospodarskom subjektu, a posebice o osobama odgovornima za kontrolu kvalitete”) nisu gospodarski subjekti već predstavljaju resurse drugih gospodarskih subjekata.
Dakle, u konkretnom slučaju, u smislu naprijed navedenoga, tehnički stručnjaci koje je ponuditelj angažirao kao vanjske suradnike radi izvršenja ugovora temeljem članka 72. stavka 6. Zakona o javnoj nabavi, nisu podizvoditelji u smislu članka 86. istoga Zakona.
Polazeći od činjenice da to nije izrijekom propisano Zakonom o javnoj nabavi, prema mišljenju ovoga Ministarstva, navođenje citirane odredbe članka 105. stavka 7. Zakona u dokumentaciji za nadmetanje ne može biti uvjet za mogućnost primjene spomenute zakonske odredbe, već je pitanje izvršenja pojedinog ugovora. Naime, odredbe članka 105. Zakona uređuju pitanja izvršenja ugovora o javnoj nabavi, kako i glasi sam naslov istog članka. Odredba stavka 7. tog članka evidentno se odnosi na ugovore o izvođenju radova, odnosno ugovore o građenju. U pogledu načina ugovaranja cijene radova, ukazuje se da odredba članka 625. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11) propisuje da se „cijena radova može odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena)“.
Odredba članka 105. stavka 7. Zakona može se primijeniti na sklopljene ugovore o građenju prema kojima se ukupna cijena radova utvrđuje konačnim obračunom u skladu s običajima i praksom u graditeljstvu izuzev ako to sam, već sklopljeni ugovor, ne ograničava, odnosno ako bi to značilo kršenje odredbi osnovnog ugovora. U skladu s trgovačkim običajima (uzancama) i praksom u graditeljstvu ugovorom o građenju se, u pravilu, posebno ne definira da je cijena promjenljiva, obzirom da to u osnovi i samo proizlazi iz definiranja načina utvrđivanja cijene „konačnim obračunom“ i ispostavljanja „okončane situacije“. Ukupna cijena mora biti odrediva prema elementima definiranima ugovorom, dok se tek u procesu „konačnog obračuna“ shodno ugovorom utanačenim parametrima utvrđuje ukupna konačna cijena.
Naime, imajući u vidu opseg mogućnosti i specifičnosti ugovaranja građenja općenito (što ovisi o građevini i vrsti zahvata u prostoru, postrojenju, uvjetima izvođenja, tehnologiji itd.), postoji i druga mogućnost da su ugovorne strane ugovorom definirale da u svim slučajevima ako se cijena mijenja, to pitanje promjene cijene mora definirati dodatkom ugovora. U slučaju da je osnovnim ugovorom tako određeno, evidentno je nužno sklapanje dodatka tog ugovora. Vezano za isto u odnosu na nove ugovore o građenju koji će se sklopiti, ovo Ministarstvo cijeni da bi radi otklanjanja bilo kakvih prijepora bilo uputno takvu odredbu izrijekom unijeti u ugovor. Zaključno, samo se napominje da „konačni obračun“ nije mehanizam do/ugovaranja i/ili priznavanja dodatnih radova izvođaču, već je instrument za okončanje procesa građenja i završetka izvršenja ugovora o građenju.
Stavkom 3. istoga članka propisani su dokumenti kojima se dokazuju činjenice i okolnosti iz stavka 1. točaka 1. i 2. istoga članka, a to su:
1. izvod iz sudskog, obrtnog ili drugog odgovarajućeg registra države sjedišta gospodarskog subjekta koji ne smije biti stariji od tri mjeseca računajući od dana početka postupka javne nabave ili
2. važeći jednakovrijedni dokument koji je izdalo nadležno sudsko ili upravno tijelo u državi sjedišta gospodarskog subjekta, ako se ne izdaje izvod iz točke 1. ovoga stavka ili izvod ne sadrži sve podatke potrebne za utvrđivanje tih okolnosti ili
3. izjavu pod prisegom ili odgovarajuću izjavu osobe koja je po zakonu ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjekta ispred nadležne sudske ili upravne vlasti ili bilježnika ili nadležnog strukovnog ili trgovinskog tijela u državi sjedišta gospodarskog subjekta ili izjavu s ovjerenim potpisom kod bilježnika, koje ne smiju biti starije od tri mjeseca računajući od dana početka postupka javne nabave, ako se u državi sjedišta gospodarskog subjekta ne izdaje izvod iz točke 1. ovoga stavka ili dokument iz točke 2. ovoga stavka ili oni ne sadrže sve podatke potrebne za utvrđivanje tih okolnosti.
U članku 20. Pravilnika o obliku i načinu vođenja obrtnog registra (NN br. 58/09), kao provedbenog propisa Zakona o obrtu, propisani su podaci koji se unose u Središnji obrtni registar na temelju rješenja koje izdaju nadležni županijski uredi, odnosno ured Grada Zagreba, među kojima su podaci koji se odnose na privremenu obustavu obrta, mirovanje obrta i prestanak obrta, te podatak o prestanku obrta zbog provedenog stečaja.
Također, sukladno odredbama članka 65. stavka 2. Stečajnog zakona, Rješenje o otvaranju stečajnog postupka dostavlja se tijelima koja vode upisnike odnosno javne knjige (sudski, obrtni registar i sl.) iz članka 56. stavka 6. istoga Zakona. Međutim, iz navedenih propisa nije razvidno da bi predmet upisa u Obrtni registar bio i podatak da je nad obrtnikom pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka.
U odnosu na naprijed navedene podatke iz Obrtnog registra, mišljenja smo da se u postupku javne nabave navedene okolnosti dokazuju izvodom iz Obrtnog registra, dok je u odnosu na ostale okolnosti iz članka 68. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona, radi dokazivanja istih u postupku javne nabave, potrebno dostaviti dokument iz stavka 3. točke 2. ili 3. istoga članka Zakona.
Članak 105. stavak 6. Zakona propisuje slučajeve u kojima se izmjene ugovora o javnoj nabavi tijekom njegova izvršenja, neće smatrati bitnim izmjenama u smislu stavka 4. istoga članka, koji određuje što se smatra bitnom izmjenom ugovora tijekom izvršenja. Člankom 105. stavkom 6. točkom 2. Zakona propisano je da se „izmjene ugovora o javnoj nabavi neće se smatrati bitnim izmjenama ugovora u smislu stavka 4. ovoga članka u ukupna vrijednost svih izmjena bez PDV-a manja je od 10% iznosa osnovnog ugovora o javnoj nabavi bez PDV-a, pod uvjetom da to ne mijenja pravnu prirodu ugovora o javnoj nabavi“.
U pogledu predmetne odredbe evidentno je da ista jednoznačno i nedvojbeno propisuje da se izmjene ugovora o javnoj nabavi neće smatrati bitnim izmjenama ugovora u smislu stavka 4. istog članka Zakona, u slučaju ako je ukupna vrijednost svih izmjena bez PDV-a manja od 10% iznosa osnovnog ugovora o javnoj nabavi bez PDV-a, pod uvjetom da to ne mijenja pravnu prirodu ugovora o javnoj nabavi.
Predmetni Zakon odnosno spomenuta odredba članka 105. stavka 6. točke 2., ne propisuje još posebne uvjete za njenu primjenu, a niti se vezuje na troškovničke ili vantroškovničke stavke, niti stavlja u kontekst naknadnih, dodatnih, nepredviđenih, iznenadnih, hitnih, nužnih ili drugih radova. Slijedom toga, ovisno o određenim uvjetima i posebnostima konkretnog slučaja, na svakom naručitelju je teret dokazivanja okolnosti koje opravdavaju primjenu te odredbe. Davanje mišljenja Ministarstva da li se u primjeni spomenute odredbe radi o „vantroškovničkim“ stavkama ili mogućnosti redefiniranja pojedinih već utanačenih stavaka, te radi li se o povećanju ili smanjenju iznosa osnovnog ugovora, nije jednoznačno moguće, obzirom da to ovisi o specifičnostima i okolnostima svakog pojedinog slučaja.
„(1) Elektroničku dostavu ponuda i zahtjeva za sudjelovanje obvezni su dopustiti:
1. Državni ured za središnju javnu nabavu najkasnije od 1. siječnja 2014.;
2. ostali naručitelji najkasnije od 1. siječnja 2015. za nabavu velike vrijednosti, a najkasnije od 1. srpnja 2015. za nabavu male vrijednosti.
(2) Obvezu elektroničke dostave ponuda i zahtjeva za sudjelovanje obvezni su odrediti:
1. Državni ured za središnju javnu nabavu najkasnije od 1. siječnja 2015.;
2. ostali naručitelji najkasnije od 1. siječnja 2016. za nabavu velike vrijednosti, a najkasnije od 1. srpnja 2016. za nabavu male vrijednosti.
(3) Obveze naručitelja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka odnose se na otvoreni postupak javne nabave, ograničeni postupak javne nabave, pregovarački postupak javne nabave s prethodnom objavom i natjecateljski dijalog“.
Proces uvođenja e-dostave predviđen je po fazama i vrsti naručitelja u dvogodišnjem razdoblju, i trajati će zaključno do 1. srpnja 2016. godine. Tada će e-dostava postati obvezna za sve dionike u sustavu javne nabave i to u otvorenom postupku javne nabave, ograničenom postupku javne nabave, pregovaračkom postupku javne nabave s prethodnom objavom i natjecateljskom dijalogu.
Prva faza podrazumijeva naručiteljevo dopuštanje mogućnosti dostavljanja ponuda i zahtjeva za sudjelovanje u elektroničkom obliku. Radi se o prijelaznom razdoblju, u kojem je istovremeno, paralelno dozvoljena dostava ponuda, zahtjeva za sudjelovanje, planova i projekata u papirnatom i elektroničkom obliku, a gospodarski subjekt sam bira način na koji će dostaviti svoju ponudu u postupku javne nabave
U drugoj fazi e-dostava postaje obvezna, što znači potpuni prelazak na dostavu ponuda, zahtjeva za sudjelovanje, te planova i projekata i to isključivo u elektroničkom obliku.
Dodatno, provedba ovih faza vremenski se razlikuje s obzirom na kategoriju naručitelja. Prvu kategoriju naručitelja čini isključivo Državni ured za središnju javnu nabavu, a drugu kategoriju naručitelja čine svi „ostali naručitelji“. Također, rokovi za primjenu su različito određeni ovisno o procijenjenoj vrijednosti nabave (nabava velike vrijednosti ili nabava male vrijednosti).
Državni ured za središnju javnu nabavu u postupcima javne nabave koje provodi od 1. siječnja 2014. godine dopušta e-dostavu ponuda i zahtjeva za sudjelovanje, a od 1. siječnja 2015. godine dostava ponuda i zahtjeva za sudjelovanje u elektroničkom obliku je jedini način dostave u svim postupcima javne nabave koje provodi taj naručitelj.
Svi ostali naručitelji od 1. siječnja 2015. za nabavu robe, usluga i radova velike vrijednosti, a od 1. srpnja 2015. za nabavu male vrijednosti, dopuštaju e-dostavu ponuda i zahtjeva za sudjelovanje. Nadalje, od 1. siječnja 2016. godine e-dostava ponuda i zahtjeva za sudjelovanje je jedni način dostave u svim postupcima javne nabave velike vrijednosti, a od 1. srpnja 2016. godine u postupcima javne nabave male vrijednosti.
Slijedom navedenoga, ovo Ministarstvo je mišljenja da bi svi „ostali naručitelji“ trebali u dokumentaciji za nadmetanje odrediti elektroničku dostavu ponuda i zahtjeva za sudjelovanje u postupcima javne nabave velike vrijednosti koji se pokreću u 2015. godini ako je rok za dostavu ponuda određen nakon 1. siječnja 2016. godine. Također, isti naručitelji moraju odrediti obveznu elektroničku dostavu ponuda odnosno zahtjeva za sudjelovanje za postupke nabave male vrijednosti koji će biti pokrenuti prije 1. srpnja 2016. ako će rok za dostavu ponuda biti određen nakon 1. srpnja 2016. godine.
Ukoliko provodi postupak javne nabave s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma naručitelj u pozivu na nadmetanje mora odrediti „podatak o planiranom trajanju okvirnog sporazuma“.
Ako je naručitelj tijekom trajanja okvirnog sporazuma ugovorio, odnosno nabavio robu, usluge odnosno radove u vrijednosti manjoj od ukupnog iznosa predviđenog okvirnim sporazumom, mišljenja smo da u vremenu trajanja odnosno važenja okvirnog sporazuma, pod uvjetima određenima okvirnim sporazumom, može sklopiti pojedinačni ugovor o javnoj nabavi čije je izvršenje duže od razdoblja trajanja samog okvirnog sporazuma.
Dakle, ugovori koji se temelje na okvirnom sporazumu trebaju se dodijeliti prije isteka roka na koji je sklopljen okvirni sporazum, ali trajanje pojedinih ugovora koji se sklapaju temeljem okvirnog sporazuma ne trebaju se podudarati s trajanjem tog okvirnog sporazuma, nego po potrebi može biti dulje ili kraće.
Predmetni upit vezan je za pitanje određivanja predmeta nabave prema Zakonu o javnoj nabavi. Članak 79. Zakona uređuje pitanja „određivanja predmeta nabave“, pri čemu njegova odredba stavka 1. propisuje da (citat): „Javni naručitelj određuje predmet nabave na način da predstavlja njegovu tehničku, tehnološku, oblikovnu, funkcionalnu i/ili drugu cjelinu.“ Stavak 2. istog članka javnom naručitelju daje mogućnost da (citat): „…može podijeliti predmet nabave na grupe na temelju objektivnih kriterija, primjerice prema vrsti, svojstvima, namjeni, mjestu i/ili vremenu ispunjenja.“.
U Jedinstvenom rječniku javne nabave (CPV), Prilog IA, Glavni rječnik, pod CPV oznakom: 79419000-4, navedene su usluge savjetovanja na području ocjenjivanja. Stoga smo mišljenja da su iste usluge, kao usluge iz Dodatka IIA, predmet nabave u smislu Zakona.
Zakon izrijekom propisuje da predmet nabave određuje sam naručitelj, odnosno tom naručitelju daje pravo i obvezu u pogledu definiranja predmeta nabave u skladu s naprijed citiranim odredbama.
Polazeći od objektivnih okolnosti vezanih za potrebe izvršenja pojedinog projekta, treba imati u vidu da prema gledištu ovoga Ministarstva, pod pojmom „projekt“ se općenito smatra niz aktivnosti usmjerenih na ostvarivanje jednog specifičnog cilja odnosno s jednim paketom rezultata, bez ponavljanja. Slijedom toga, cijeni se da usluge u vezi s projektima naručitelj može odrediti kao zaseban predmet nabave ukoliko na temelju činjeničnog stanja i propisanih uvjeta nalazi da isti predstavljaju određenu cjelinu, ovisno o specifičnostima u pogledu projekta vezano za izvršenje, odnosno nabavu određene usluge.
Shodno tome, na svakom naručitelju je ovlast i odgovornost da u okviru obavljanja svojih poslova, ovisno o specifičnostima njegovih djelatnosti, pravno utemeljeno, opravdano i logički argumentirano sam odredi predmete nabave za svoje potrebe. U slučaju eventualnog prijepora, teret dokazivanja zakonske osnovanosti u pogledu određivanja predmeta nabave leži na naručitelju.
Vezano za ovlasti i djelokrug naručitelja u pogledu određenja pojedinih predmeta nabave, nesporno je da sam naručitelj najbolje poznaje sve okolnosti i posebnosti vezane za određene predmete koje bi trebao nabaviti. Slijedom toga, na svakom naručitelju je da u slučaju ako ima pravno utemeljenje, logično i argumentirano obrazloženje da se u postupku javne nabave određena roba ili usluga odredi jednim predmetom nabave, odnosno da ista predstavlja cjelinu u smislu odredbe članka 79. stavka 1. Zakona.
U svakom slučaju, način da se sveukupna vrijednost svih usluga odnosno svih pojedinačnih vanjskih ocjenjivača projekata na godišnjoj razini, a neovisno o stručnom području, načinu ekspertize, broju ocjenjivača i posebnostima pojedinih ekspertiza, ne uzimajući u obzir vrstu i druge specifičnosti pojedinih projekata i zbirno u svim natječajima, promatra kao jedan jedinstveni predmet nabave, ovo Ministarstvo cijeni na određeni način upitnim i prijepornim. To se iznosi imajući u vidu sve okolnosti opisanog slučaja, odnosno da se radi o uslugama ocjenjivanja niza različitih projekata specifičnog karaktera, koji već sami i kao projekt na određeni način predstavljaju cjelinu, kao i angažmanu raznih eksperata i stručnjaka iz različitih područja, odnosno eksperata koji mogu biti vezani za različite sadržaje, tehnologije, tehnička i funkcionalna pitanja, oblikovanje i druga specifična stručna područja, a koje osobe će, pretpostavlja se, taj posao obavljati prema potrebama i okolnostima svakog pojedinog projekta, a vjerojatno tome i prilagođenim rokovima i vremenskim razdobljima.
Slijedom gore navedenog, u konkretnom slučaju koji se odnosi na usluge procjene kvalitete prijedloga projekata pristiglih na pozive za dodjelu bespovratnih sredstava, na temelju podataka iz vašeg dopisa, ovo Ministarstvo je mišljenja da bi predmetne usluge vanjskih stručnjaka za procjenu kvalitete prijedloga projekata, mogle biti definirane prema pojedinom projektu, u smislu područja ekspertize, struke i stručnih potreba ocjenjivanja vezanih za specifična područja i opseg pojedinog projekta, ili moguće druge posebnosti vezane na uvjete izvršenja konkretne usluge.
Isto tako, prema članku 27. Uredbe o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama (NN br. 10/12), u slučaju izrade ponude koja se dostavlja elektroničkim putem, ako iz tehničkih razloga nije moguće sigurno povezivanje svih dijelova ponude, ponuditelj može nepovezane dijelove dostaviti odvojeno od ponude.
S obzirom da Elektronički oglasnik javne nabave RH ograničava veličinu dokumenta koji se u određenom formatu može učitati (Excel ili ZIP format) mišljenja smo da se iz tehničkih razloga dokumenti koji prelaze dopuštenu veličinu mogu dostaviti u papirnatom obliku ili primjerice na CD-u, kako se ne bi dovelo u pitanje sigurno povezivanje svih dijelova ponude ponuditelja.
Također napominjemo da se naprijed spomenuta veličina od 35 MB odnosi na učitavanje jednog dokumenta pa gdje je to primjenjivo, posebice kada se ne ugrožava sigurno povezivanje svih dijelova ponude, postoji mogućnost dijeljenja jednog većeg dokumenta u više cjelina.
Odredba članka 28. stavka 1. toč. 1. Zakona propisuje da se ugovor o javnim uslugama smije sklapati u pregovaračkom postupku javne nabave bez prethodne objave, između ostaloga, kada nije dostavljena nijedna ponuda ili nijedna prikladna ponuda u provedenom otvorenom postupku, pod uvjetom da se početni uvjeti ugovora bitno ne mijenjaju i da je Europskoj komisiji poslan zapisnik iz članka 37. stavka 8. ovoga Zakona, ako ga zatraži.
U smislu ove odredbe, neprikladna ponuda je ponuda koja u cijelosti ne odgovara potrebama javnog naručitelja određenima u opisu predmeta nabave i tehničkim specifikacijama, odnosno kojom se nude roba, radovi ili usluge koje očito ne zadovoljavaju potrebe javnog naručitelja u odnosu na traženi predmet nabave (članak 29. točka 3. Zakona).
Polazeći od navoda iz dopisa, napominjući da ovo tijelo pri tome ne ulazi u razmatranje i analizu Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda, niti konkretne Odluke o poništenju postupka javne nabave priložene uz dopis, imajući u vidu gore spomenute zakonske odredbe, prema mišljenju ovoga Ministarstva u predmetnom slučaju ne bi trebalo biti zapreka za mogućnost primjene pregovaračkog postupka javne nabave bez prethodne objave, pod uvjetima iz gore citirane odredbe članka 28. Zakona.
Zajednica ponuditelja je, sukladno članku 2. točki 29. Zakona, udruženje više gospodarskih subjekata koje je pravodobno dostavilo zajedničku ponudu. Zakon u članku 14. stavku 2. propisuje da je odgovornost ponuditelja iz zajednice ponuditelja solidarna, no izričito ne propisuje kako zajednica ponuditelja dostavlja jamstvo za ozbiljnost ponude.
Ako je dokumentacijom za nadmetanje određeno da ponuditelji moraju dostaviti jamstvo za ozbiljnost ponude koje se, između ostalog, naplaćuje i u slučaju dostavljanja neistinitih podataka u smislu članka 67. stavka 1. točke 3. Zakona, a vodeći računa o tome da se radi o zajedničkoj ponudi i da je odgovornost svih članova zajednice ponuditelja solidarna, ovo Tijelo je mišljenja da se u slučaju dostavljanja neistinitih podataka jamstvo za ozbiljnost ponude može naplatiti neovisno o tome koji je član zajednice ponuditelja dao predmetno jamstvo te koji je član zajednice dostavio neistinite podatke u ponudi.
Članak 18. stavak 4. iste Uredbe propisuje da se tijekom javnog otvaranja ponuda iz svake otvorene ponude obvezno naglas čita: 1) naziv i sjedište ponuditelja, a u slučaju zajednice ponuditelja naziv i sjedište svakog člana zajednice ponuditelja, 2) naziv grupe predmeta nabave na koju se ponuda odnosi ako je omogućeno podnošenje ponuda za grupe predmeta nabave, te 3) cijena ponude bez PDV-a i cijena ponude s PDV-om, osim u slučaju ekonomski najpovoljnije ponude kada cijena nije jedan od kriterija za odabir. Nadalje, iz odredbe članka 10. iste Uredbe proizlazi da ponudbeni list ne mora nužno sadržavati ponuđene vrijednosti pojedinih kriterija ekonomski najpovoljnije ponude.
Slijedom toga, ovo Ministarstvo je mišljenja da javni naručitelj tijekom postupka javnog otvaranja ponuda uz cijenu ponude (osim ako cijena nije jedan od kriterija za odabir), nije obvezan naglas čitati druge kriterije ekonomski najpovoljnije ponude. Također, skrećemo pozornost da su mogući praktični slučajevi kada pojedine kriterije ekonomski najpovoljnije ponude (primjerice kvaliteta, estetske funkcionalne osobine) ponuditelj ne može brojčano izraziti već njihov izračun ovisi o pregledu i ocjeni cjelokupne ponude te ih ne bi uopće bilo moguće izraziti u ponudbenom listi niti čitati naglas na javnom otvaranju ponuda.
Ispiši stranicu