Dežurni savjetnik Savjetnik Informacije i savjeti iz područja javne nabave utorkom i četvrtkom 9-12h tel: 01 4677 178
eojn
 
 
 
e-Certis
 
zejn
 
Portal javne nabave

POSTUPCI JAVNE NABAVE VELIKE VRIJEDNOSTI OD 18. TRAVNJA 2016. – IZRAVAN UČINAK DIREKTIVE 2014/24/EU I 2014/25/EU


Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. godine o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive  2004/18/EZ i Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ stupile su na snagu 17. travnja 2014., a rok za njihovu transpoziciju u nacionalno zakonodavstvo država članica je do 18. travnja 2016. godine.
 
Iako važeći Zakon o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13 i 13/14) dijelom sadrži odredbe koje su već usklađene s odredbama novih direktiva, Republika Hrvatska formalno neće prenijeti iste direktive u roku za transpoziciju, odnosno do 18. travnja 2016.
 
Članak 5. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98,  113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) propisuje da je svatko dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske. Nadalje, članak 145. Ustava propisuje da je ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom. Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije. Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.
 
Članak 288. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji uređuje pravne akte EU propisuje da radi izvršavanja nadležnosti EU, institucije donose uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja. Uredba ima opću primjenu i obvezujuća je u cijelosti i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama. Direktiva je obvezujuća, u pogledu rezultata koji je potrebno postići, za svaku državu članicu kojoj je upućena, a odabir oblika i metoda postizanja tog rezultata prepušten je nacionalnim tijelima. Odluka je u cijelosti obvezujuća. Odluka u kojoj je određeno kome je upućena, obvezujuća je samo za njene adresate. Preporuke i mišljenja nemaju obvezujuću snagu.
 
Dakle, direktive su obvezujući pravni akti, ali samo u pogledu rezultata, odnosno cilja koji je potrebno postići, dok je odabir oblika i metode postizanja tog rezultata prepušten tijelima država članica kojima su upućene.
 
Vezano za učinak direktive u pravnom poretku države članice ako ista nije prenesena u pravni poredak države članice u propisanom roku ili je prenesena pogrešno skrećemo pozornost na to da prema stalnoj sudskoj praksi Suda EU kad god se odredbe direktive sadržajno gledajući čine bezuvjetnima i dovoljno određenima, pojedinci se na te odredbe mogu pozivati pred nacionalnim sudovima protiv države ako je ona propustila direktivu prenijeti u nacionalno pravo u propisanim rokovima ili ako ju je pogrešno prenijela (vidjeti osobito presudu u predmetu Becker, 8/81, ECLI:EU:C:1982:7, točku 25., kao i presudu u predmetu Dominguez, C-282/10, ECLI:EU:C:2012:33, točku 33. i tamo navedenu sudsku praksu). Odredba prava Unije bezuvjetna je ako propisuje obvezu koja ne sadrži nijedan uvjet i ne ovisi u svojoj provedbi ili u svojim učincima o poduzimanju nijedne mjere od strane institucija EU ili država članica (vidjeti u tom smislu presudu u predmetu Almos Agrárkülkereskedelmi, C-337/13, ECLI:EU:C:2014:328, točka 32., kao i presudu u predmetu Pohl‑Boskamp, C‑317/05, ECLI:EU:C:2006:684, točka 41.).
 
Napominje se da prema članku 288. stavka 3. UFEU-a obvezujući karakter direktive, koji predstavlja osnovu za mogućnost pozivanja na direktivu, postoji samo u odnosu na „svaku državu članicu kojoj je upućena“. Slijedom toga Sud EU je pravnog shvaćanja da direktiva sama po sebi ne može pojedincu nametnuti obveze, pa se na nju kao takvu nije moguće pozvati pred nacionalnim sudom protiv pojedinca (presuda u predmetu Kolpinghuis Nijmegen, 80/86, ECLI:EU:C:1987:431, točka 9.; presuda u predmetu Faccini Dori, C-91/92, ECLI:EU:C:1994:292, točka 20., kao i gore navedenu presudu Dominguez, točka 37. i tamo navedena sudska praksa).
 
Što se tiče tijela protiv kojih se može pozivati na odredbe direktive, iz sudske prakse Suda EU proizlazi da se na te odredbe može pozivati protiv države bez obzira na svojstvo u kojem ona djeluje, kao poslodavac ili javna vlast. Naime, Sud EU smatra da treba izbjeći situaciju u kojoj bi država mogla imati koristi od svog nepoštivanja prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu u predmetu Marshall, 152/84, ECLI:EU:C:1986:84, točku 49., presudu u predmetu Foster i dr., C-188/89, ECLI:EU:C:1990:313, točku 17., kao i gore navedenu presudu Dominguez, točku 38.).
 
Tako se, prema sudskoj praksi Suda EU, među subjekte protiv kojih se može pozivati na odredbe direktive koje mogu imati izravan učinak ubraja i subjekt kojemu je, bez obzira na njegov pravni oblik, na temelju akta javne vlasti, povjereno obavljanje službe od javnog interesa pod njezinim nadzorom te u tu svrhu raspolaže iznimnim ovlastima koje nadilaze pravila mjerodavna za odnose među pojedincima (gore navedena presuda Foster i dr., točka 20.; presuda u predmetu Collino i Chiappero, C‑343/98, ECLI:EU:C:2000:441, točka 23.; presuda u predmetu, Rieser Internationale Transporte, C-157/02, ECLI:EU:C:2004:76, točka 24.; presuda u predmetu Farrell C-356/05, ECLI:EU:C:2007:229, točka 40., kao i gore navedena presuda Dominguez, točka 39.).
 
Slijedom svega navedenog, Ministarstvo gospodarstva je mišljenja da bi naručitelji u smislu Zakona o javnoj nabavi u postupcima javne nabave velike vrijednosti započetim od 18. travnja 2016. uz odredbe Zakona o javnoj nabavi morali uzeti u obzir i odredbe Direktive 2014/24/EU i Direktive 2014/25/EU koje su bezuvjetne i dovoljno određene.
 
Po pitanju europske jedinstvene dokumentacije o nabavi (ESPD), ovo Ministarstvo cijeni da je pravni temelj za primjenu ESPD-a u postupku javne nabave utvrđen  člankom 59. Direktive 2014/24/EU. Stavak 1. istog članka Direktive 2014/24/EU propisuje da su u vrijeme dostavljanja zahtjeva za sudjelovanje ili ponuda, javni naručitelji dužni prihvatiti europsku jedinstvenu dokumentaciju o nabavi (ESPD) koja se sastoji od ažurirane osobne izjave kao preliminarnog dokaza umjesto potvrda koja izdaju tijela javne vlasti ili treće strane, a kojima se potvrđuje se da gospodarski subjekt ne nalazi u jednoj od situacija u kojoj se gospodarski subjekti isključuju ili se mogu isključiti, ispunjava kriterije za odabir ili ispunjava, prema potrebi, objektivna pravila i kriterije koji su određeni člankom 65. iste Direktive. Nadalje, stavkom 2. istog članka je definirano da se ESPD sastavlja na temelju standardnog obrasca kojeg utvrđuje Europska komisija.
 
Na temelju ovlasti iz članka 59. stavka 2. iste Direktive, Europska komisija usvojila je Provedbenu Uredbu Komisije (EU) 2016/7 od 5. siječnja 2016. godine o utvrđivanju standardnog obrasca za europsku jedinstvenu dokumentaciju o nabavi. Člankom 1. Provedbene uredbe propisano je da se od trenutka stupanja na snagu nacionalnih mjera za provedbu Direktive 2014/24/EU, a najkasnije od 18. travnja 2016., standardni obrazac utvrđen u Prilogu 2. Uredbe upotrebljava za potrebe izrade ESPD-a iz članka 59. Direktive 2014/24/EU.
 
Slijedom toga, Ministarstvo gospodarstva cijeni da gospodarski subjekti u postupcima javne nabave velike vrijednosti započetim od 18. travnja 2016. godine mogu dostaviti ESPD umjesto potvrda koje izdaju nadležna tijela, a naručitelji su ESPD dužni prihvatiti, odnosno ne smiju odbiti ponudu ili zahtjev za sudjelovanjem koji sadrži ESPD samo iz tog razloga. Shodno tome, Ministarstvo gospodarstva je mišljenja da bi naručitelji morali priložiti obrazac ESPD-a u dokumentaciji za nadmetanje. 
 
Zaključno, skreće se pozornost da je obrazac ESPD-a u elektroničkom obliku (.doc format) i na hrvatskom jeziku dostupan za preuzimanje na Portalu javne nabave (http://www.javnanabava.hr/userdocsimages/userfiles/file/EU%20akti/Prilog2-ESPD-obrazac.doc) te da je Europska komisija razvila servis za elektroničko popunjavanje ESPD-a (.xml format) koji je dostupan na internetskoj adresi: https://ec.europa.eu/growth/tools-databases/espd/filter?lang=hr
 
Provedbena uredba (EU) 2016/7 o utvrđivanju standardnog obrasca za europsku jedinstvenu dokumentaciju o nabavi objavljena je u Službenom listu Europske unije L 3/2016 od 6. siječnja 2016. godine (http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32016R0007&from=HR).
 
                                                                                  
21.04.2016